Mikrobiota i njegova uloga u fiziologiji pasa

Mikrobiota je zajednički naziv za sve mikroorganizme koji žive u simbiozi sa organizmom kako čoveka tako i pasa.
To je raznovrsna grupa mikroorganizama koja obuhvata veliki diverzitet bakterija, gljivica, virusa, arheja, protozoa, a skladna kooperacija svih njih doprinosi da organizam u kome se oni nalaze pravilno funkcioniše.
Pošto praktično da ne postoji deo tela kod čoveka i psa koji ne nastanjuju mikroorganizmi, mikrobota se deli na mikrobiotu usta, želuca, tankog creva, debelog creva, kože, vagine itd…
Najveći deo mikrobiote nalazi se u debelom crevu, i na njega otpada otprilike 70% od ukupnog broja mikroorganizama u telu.
Skorašnja istraživanja ukazuju na to da samo 10% genetskog materijala potiče od ćelija nas i naših najboljih prijatelja dok ostalih 90% pripada genomu mikrobiote koja neprimetno živi na našem telu.
Svaki pas ima jedinstvenu mikrobiotu i to bi se moglo uporediti sa specifičnošću otiska prsta čoveka.
Za razliku od otiska prsta, mikrobiota je mnogo dinamičnija stvar, pa tako se ona menja u zavisnosti od starosti, načina ishrane, emocionalnog stanja, izloženosti toksinima i lekovima, života u određenoj sredini (stan, dvorište, planina).
Na sve gore navedene varijable mikrobiota odgovara favorizovanjem rasta određenih grupa mikroorganizama koji su u tom trenutku najsposobniji da se izbore sa datom situacijom, sa različitim posledicama na organizam.
U zavisnosti od početne raznovrsnosti mikroorganizama to može biti i korisno ali i štetno po jedinku.
Zbog toga je veoma važan proces formiranja mikrobiote, a kasnije i favorizacije raznovrsnosti korisnih mikroorganizama kako bi pas imao što više saboraca u borbi protiv najrazličitijih insulta koji su neminovni u toku života.
Formiranje mikrobiote počinje prvog dana života, prolaskom kroz porođajni kanal kada se vaginalna mikrobiota majke praktično presadi u digestivni trakt šteneta.
Zbog toga mnogi lekari, a sve više i veterinari savetuju da se jedinkama koje su na svet došle uz pomoć carskog reza veštački presadi mikrobiota vagine.
To je zbog toga što jedinka porođena putem carskog reza ima mnogo manje korisnih mikroba u digestivnom traktu i podložnija je infekcijama kako digestivnog tako i respiratornog trakta.
Dalja favorizacija korisne mikrobiote nastavlja se preko majčinog mleka koje pored svih neophodnih nutritivnih materija za rast i razvoj sadrži i oligosaharide koji dolaze intaktni u debelo crevo i podstiču rast korisnih bifidobakterija.
Bifidobakterije u crevnom traktu luče bakteriocine koji uništavaju širok spektar patogena koji mogu dospeti u digestivni trakt, sekretuju faktore rasta koji doprinose pravilnom formiranju imunog i nervnog sistema.
Zbog toga je veoma važno omogućiti štenetu da što više sisa, jer propusti u periodu formiranja zdrave mikrobiote mogu imati dugoročne posledice, pa tako studije pokazuju da štenci koji su dobijali zamene za mleko kasnije u životu postaju mnogo podložniji alergijama, astmi, atopičnom dermatitis.
Posle perioda sisanja mikrobiota je dosta stabilnija, ali i dalje nastavlja da ima veoma važne uloge u fiziologiji celog organizma, a neke od tih su:
- Razlaganje nesvarljivih komponenti hrane i formiranje masnih kiselina kratkog lanca koje su hrana za ćelije debelog creva.
- Sinteza vitamina K i vitamina B.
- Pozitivno dejstvo na metabolizam masti suzbijajući aktivnost lipoprotein lipaze u adipocitima.
- Sinteza različitih izomera konjugovane linoleinske kiseline (CLA) koja ima antidijabetična, antikancerogena, i antiinflamatorna svojstva.
- Podsticanje sinteze proteina zonulina i okludina u ćelijama crevnih resica koji sprečava ulazak lipopolisaharida gram negativnih bakterija u krvotok, što u prevodu znači manje upala u organizmu
- Povećanje apsorpcione površine crevnih resica – bolja apsorpcija hranljivih materija iz hrane.
- Sinteza neurotransmitera kao što su serotonin i gama amino buterna kiselina, koji doprinose boljem raspoloženju i kvalitetnijem snu.
Pored ovih efekata u fiziološkim stanjima, mikrobiota ima ulogu i u metabolizmu lekova, pa tako se u naučnim radovima navode velike razlike u odgovoru na terapiju koja u sebi sadrži lekove koji se dugo zadržavaju u organizmu i više puta prolaze kroz metaboličku mašineriju mikrobiote. Jedan od tih lekova je digoksin koji se koristi pri lečenju insuficijencije srca.
Efekat mikrobiote može se primetiti i u metabolizmu ksenobiotika (materija koje su strane organizmu, kao što su različiti toksini), pa shodno tome jedinka sa raznovrsnijom mikrobiotom lakše izlazi na kraj sa toksinima, dok kod one sa narušenim balansom može doći do sinteze još toksičnijih materija.
Zbog navedenog značaja uspostavljene zajednice mikroorganizama, i sve raspostranjenije rezistencije veoma je važno izbegavati primenu antibiotika kada to nije zaista potrebno. Tu činjenicu dodatno potkrepljuju studije koje govore o tome da posle jedne terapije antibioticima negativne posledice po mikrobiotu mogu ostati i više od godinu dana!
Raznovrsnost mikrobiote i manjak mogućnosti komercijalnih preparata da imitiraju pozitivne efekte iste došao je do izražaja u medicini kada je zvanično priznato da je najefikasniji način lečenja smrtonoste dijareje koja nastaje kao rezultat prekomerne i preduge primene antibiotika izazvane bakterijom Clostridioides Difficile – TRANSPLANTACIJA MIKROBIOTE koja se dobija od zdravog donora.
Ohrabrujuća istraživanja poslednjih godina u polju nutrigenomike oktrivaju nam da je analizom mikrobioma i pažljivom personalizacijom obroka u skladu sa dobijenim rezultatima moguće favorizovati korisne mikroorganizme čak i ako je mikrobiota narušena u visokom procentu.
Iako je to poslednja reč nauke i očekujemo da će postati šire dostupna mi i sada možemo uraditi mnogo, a neke od tih stvari su:
- Obratiti pažnju na frekvenciju defeciranja, konzistenciju fecesa, oblik, primese sluzi, krvi itd.
- Uključiti parameter vremena u posmatranja, i ne shvatati banalno promene s vremena na vreme jer to ukazuje na disbalans što se kasnije može ispoljiti kroz širok spektar oboljenja u čije terapije ulaze lekovi koji nadalje mogu narušiti balans mikrobiote.
- Uvrstiti što češće u obrok hranu za koju ste sigurni da dovodi do dugoročnog poboljšanja.
Autor: Mihajlo Krudulj – FFF® tim.